Ovih dana završio je četverogodišnji EU znanstveni projekt BigSkyEarth, koji je okupljao stručnjake iz akademije i industrije na temu analize velikih količina podataka prikupljenih promatranjima Zemlje i Svemira. Kuriozitet tog projekta, u koji je bilo uključeno tridesetak država, je u tome da ja glavni prijavitelj, te glavni voditelj projekta, bio znanstvenik s međimurskom adresom.
Dr. Dejan Vinković je pokretač i voditelj Instituta sinergije znanosti i društva – privatne ustanove iz Čakovca smještene u prostorima Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje (TICM). Prije pet godina, zajedno sa znanstvenicima iz niza europskih zemalja, osmislio je i prijavio projekt na natječaj europskog COST programa. Kroz taj vrlo kompetitivan program financira se umrežavanje znanstvenika iz Europe, ali i globalno. Projekt je prošao tri faze selekcije, gdje je zadnja uključivala prezentaciju dr. Vinkovića u Briselu pred posebnom komisijom koja je imala zadatak napraviti konačni odabir projekata koji će biti financirani. Projekt se bavio znanstveno-tehnološkim izazovima koje donosi današnje doba daljinskog prikupljanja ogromne količine podataka o stanju tla, atmosfere i mora, kao i podataka o Svemiru. Budući da su instrumenti, kao i metode snimanja, kojima se promatra Zemlja i Svemir vrlo slični, kroz projekt je predloženo da se te dvije znanstvene discipline približe kroz umrežavanje stručnjaka. Dr.Vinković vodio je tu kolaboraciju tijekom četiri godine, u sklopu koje je organizirano oko dvadesetak skupova, konferencija, sastanaka, treninga za mlade znanstvenike, a financirane su i razmjena stručnjaka, kao i putovanja na međunarodne konferencije. Tokom duge povijesti brojnih COST projekata, ovo je bio tek peti koji je vođen od strane hrvatskih znanstvenika.
Posjet Teide opservatoriji na 2390m visine na otoku Tenerife, Španjolska.
Dr.Vinković je projekt pokretao zahvaljujući svojoj karijeri u astronomiji i astrofizici. Doktorirao je astrofiziku u SAD-u, gdje je i radio neko vrijeme kao znanstvenik, prije nego se 2007., s Institute for Advanced Study u Princetonu, vratio u Hrvatsku. U Čakovcu je pokrenuo Institut zajedno s nekoliko kolega koji dolaze iz različitih znanstvenih disciplina. Posljednjih nekoliko godina, nakon što je dao otkaz na fakultetu i potpuno se posvetio privatnom sektoru, svoj znanstveni rad obavlja upravo iz Čakovca, uz podršku Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje.
Putem ovakvog načina rada iz Čakovca objavljeno je i nekoliko znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima iz astronomije i astrofizike, koristeći pritom i računalne resurse TICM-a. Prvi takav rad iz 2014. bavio se tematikom svojstava prašine oko mladih zvijezda u uvjetima nastanka planeta.
Meteor snimljen velikim teleskopom.
Zatim je u suradnji sa svojim bivšim studentom Dinom Bekteševićem, također Međimurcem, krenuo u jedinstveno istraživanje u svijetu – potragu za tragovima meteora (tzv. „zvijezda padalica“, malih zrnaca svemirske prašine koji sagorijevaju tokom leta kroz atmosferu Zemlje) na slikama dobivenih velikim robotskim teleskopima. Radi se o velikim količinama slika koje treba automatski pretražiti kako bi se otkrile rijetke, ali znanstveno vrijedne situacije u kojima je igrom slučaja meteor proletio kroz vidno polje teleskopa tokom snimanja. Prvo su iz svog ureda na TICM-u objavili rad s algoritmom koji omogućuje takvo pretraživanje, da bi u drugom radu ušli u suradnju s dr. Željkom Ivezićem sa Sveučilišta Washington u Seattleu, te dr. Andrewom Rasmussenom s američkog SLAC National Accelerator Laboratory i po prvi puta matematički opisali kako takvi meteori izgledaju na snimkama velikih teleskopa. Bektešević je nakon toga zahvaljujući tim radovima otišao na doktorat iz astrofizike u SAD, na Sveučilište Washington.
Numerička simulacija interakcije meteora i Zemljine atmosfere.
Posljednji u nizu objavljenih radova iz Čakovca je rezultat suradnje dr. Vinkovića sa svojim bivšim studentima. U tom radu su po prvi puta opisali dosad nepoznat oblik interakcije meteora s ionosferom (ionizirani sloj Zemljine atmosfere na 100km visine). Dr. Vinković nastavlja sa znanstvenim radom, gdje u svom uredu u Čakovcu povremeno ugošćuje znanstvenike s kojima surađuje. Sve ovo je dokaz da nije više pitanje može li se, nego želi li se netko baviti znanošću na najvišoj svjetskoj razini iz Međimurja.