U sklopu projekta Prognoziranje potrebnih vještina na tržištu rada – usklađivanje ponude i potražnje, analiziriali smo trendove nezaposlenosti u Međimurskoj županiji.
Mape na slici lijevo pokazuju općine i gradove Međimurske županije obojane po stopi nezaposlenosti koju smo za potrebe ove analize definirali kao broj nezaposlenih prema podacima HZZ-a u prosincu 2013. u odnosu na broj radno sposobnog stanovništva iz popisa 2011. (budući da se broj radnog sposobnog stanovništva mijenja, ovi udjeli nezaposlenosti nisu potpuno točni, ali očekivana odstupanja su malena, a uz to nam ovakvo normiranje broja nezaposlenih omogućuje praćenje relativnih trendova kretanja broja nezaposlenih po godinama).
Uz veću mapu ukupnog udjela nezaposlenih, slika sadrži i tri manje mape obojane po udjelima nezaposlenih po obrazovanju u odnosu na radno sposobno stanovništvo s tim obrazovanjem. Obrazovanje je grupirano (sukladno popisu iz 2011.) u:
- visoko (uključuje: viša škola, I. (VI.) stupanj fakulteta i stručni studiji, fakulteti, umjetničke akademije i sveučilišni studiji, magisterij (znanstveni, stručni, umjetnički) i doktorat)
- srednje (uključuje: industrijske i obrtničke strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 1–3 godine i škole za KV i VKV radnike, tehničke i srodne strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 4 i više godina, gimnazija)
- osnovno ili slabije (uključuje: završenu ili nezavršenu osmogodišnju osnovnu školu)
Dobili smo i podatke od Porezne uprave o ukupnoj godišnjoj masi isplaćenih neto plaća po općinama i gradovima. Na slici lijevo prikazana je mapa Međimurja s obojanom neto realnom plaćom zaposlenih u 2012. (ne uključuje obrte i slobodna zanimanja) po glavi stanovnika starijeg od 19 godina. Takvo normiranje daje nam približni uvid u prosječnu realnu plaću stanovnika općine ili grada.
Kako bi dobili bolji uvid u ovisnosti trendova nezaposlenosti općina i gradova Međimurja o socioekonomskim parametrima, analizirane su usporedbe trenda nezaposlenosti (izračunatog pomoću linerane regresije u razdoblju od 12.2008. do 12.2013. udjela nezaposlenih u radno sposobnom stanovništvu iz popisa 2011.) i plaće, nezaposlenosti, dobnih skupina i obrazovanja.
Ovaj grafikon pokazuje odnos udjela nezaposlenih u prosincu 2013. i godišnje neto nominalne plaće u 2012. po glavi radno sposobnih stanovnika općina i gradova. Podaci su grupirani po obrazovanju: osnovno ili bez, srednje, visoko, te za ukupni korpus nezaposlenih. Žutim kružićem je označen usrednjen podatak za čitavu županiju. Ovdje plaća uključuje i obrte i slobodna zanimanja. Ovako definirana prosjećna nominalna plaća po glavi radno sposobnog stanovništva Međimurja iznosi oko 24,100kn, dok je taj prosjek za čitavu Hrvatsku oko 28,200kn. Ako pak uključimo i mirovine, te usrednjimo po ukupnom stanovništvu, ispada da je u 2012. u Međimurju svakom stanovniku pripalo 20,888kn, dok je po stanovniku Hrvatske taj prosjek 26,151kn.
Ravna linija na grafikonima označuje model linearne regresije za podatke po općinama i gradovima. Crtkana linija pak pokazuje interval pouzdanosti regresije od 95%. Grupiranje po obrazovanju ukazuje na slijedeće trendove:
- ovako definirani udio nezaposlenosti za prosinac 2013. kreće se oko 10% po općinama i gradovima, osim u Kotoribi, Orehovici i Pribislavcu gdje je oko 15%
- ukupni udio nezaposlenosti po općinama i gradovima Međimurja ne pokazuje značajni trend u odnosu na prosjećnu nominalnu neto plaću
- trend ne pokazuje ni grupiranje po srednjoškolskom obrazovanju
- unutar skupine radno sposobnih građana s osnovnom školom ili manje uočava se blagi trend rasta udjela nezaposlenih s većom prosjećnom nominalnom plaćom općine ili grada
- unutar skupine građana s visokim obrazovanjem uočava se lagani obrnuti trend: pad udjela nezaposlenosti u odnosu na prosječnu nominalnu plaću
Za razumijevanje pojave tih trendova, potrebno u pogledati kako se mijenja udio obrazovanja u radno sposobnom stanovništvu u ovisnosti o prosjećnoj plaći općine ili grada. Na ovo grafikonu prikazani su udjeli stanovnika različitih stupnjeva obrazovana u stanovništvu starosti 20-64 godina iz popisa 2011. u ovisnosti o prosjećnoj nominalnoj neto plaći po radno sposobnom u 2012. Iz tih podataka vidi se kako najveći udio u radno sposobnom stanovništvu odnosi srednje obrazovanje (između 50% i 60%) i ima trend rasta udjela s prosjećnom godišnjom plaćom kada je ona manja od oko 20,000kn. Za veće plaće spomenuta ovisnost se gubi. Vrlo snažan trend pak se vidi za osnovno ili manje obrazovanje i visoko obrazovanje. Kod najnižeg obrazovanja (koje ima između 15% i 35% radnog sposobnog stanovništva općina i gradova Međimurja) njihov udio snažno opada s većom projsećnom plaćom. Kod visokog obrazovanja (kojeg ima 5%-10% radno sposobnog stanovništva, s izuzetkom Šenkovca i Čakovca gdje se to penje do 20%) vidi se snažan trend rasta udjela kako raste i srednja plaća po općini ili gradu.
Zanimljivo je promatrati i kojom “brzinom” se mijenja nezaposlenost. Na ovom grafikonu pratimo trend promjene udjela nezaposlenih u razdoblju od 2008. do 2013. (podaci za prosinac svake godine) i uspoređujemo taj trend s udjelom nezaposlenih po općini ili gradu. Najdonji panel pokazuje rezultat kada se promatraju svi nezaposleni i uočava se kako trend iznosi između 0.5% i 1% novih nezaposlenih godišnje, ali pritom to ne ovisi o tome kolika je ukupna nezaposlenost. Ostali paneli prikazuju rezultate po obrazovnim skupinama nezaposlenih i vide se dvije značajne razlike. Jedna je snažan trend rasta nezaposlenih visokoobrazovanih (između 0.5% pa do čak 3% godišnje) i taj trend je brži kako je i ukupna nezaposlenost visokoobraozvanih veća. Druga razlika je kod grupe s osnovnim obrazovanjem ili manje, gdje nema značajne ovisnosti trenda o ukupnoj nezaposlenosti, ali ta nezaposlenost se penje i na 20%-30%, no trend je često čak i negativan (pad broja nezaposlenih). U slučaju Murskog Središća, Kotoribe i Pribislavca to dostiže i do 1% manje nezaposlenih godišnje s osnovnim ili slabijim obrazovanjem.
Važno je uočiti i kako promjene nezaposlenosti ne pogađaju sve dobne skupine podjednako. Ovaj grafikon razdvaja nezaposlene u dobne skupine po dekadama. Zatim su izračunate linearnom regresijom promjene u nezaposlenosti od 2008. do 2013. unutar svake dobne skupine i uspoređene s ukupnom nezaposlenošću unutar dobne skupine u prosincu 2013. Dvadesetgodišnjaci su skupina s najvećom nezaposlenošću, koja se kreće od oko 10% do oko 20%, ali ujedno i s velikim rasponom trenda promjene nezaposlenosti koji ne ovisi značajno o ukupnoj nezaposlenosti: od pada za 1% godišnje do rasta od gotovo 2% godišne. Trideset- i četrdesetgodišnjaci pod “udarom” su nešto manje nezaposlenosti (5-15%), ali im nezaposlenost raste od oko 0.5% do 1.5% godišnje i trend je brži kako je nezaposlenost u općini ili gradu veća. Pedesetgodišnjaci su pod najmanjim trendom promjene nezaposlenosti (0-1% godišnje) i trend je neovisan o ukupnoj nezaposlenosti koja iznosi također 5-15%.